oblacima.
Samnom je vladao mir. Ležah tu sat-dva, već sam pomalo i drijemao, kad mi
na ruku sleti mala, nejaka ptičica. Čini mi se da čovjeka nikad nije vidjela
jer se ponašala bez straha, posve prirodno.Sva ova ljepota kao voda se namreškala, kao magla zamutila. Probudih se uz zvuk autobusa, gotovo sav u očaju šta mi je nestala ljepota.
Kao što veliki ljudi kažu : "Mogu ti sve uzeti osim uspomena."
Naslonim glavu na hladan prozor i utonem u svoje uspomene, moju i samo moju ljepotu. Savršenstvo, poput neke barke na otvorenom moru dovalja mi se u misli.
Poput melema u očima, uživah u skladu. Toliko ljepote, a tako malo osjetila. Toliko savršenstva, a tako malo vremena.
Ljepota je stalna i ona će poput nekoga balvana, vječno plutati mojim mislima.
Sve mi mogu oduzeti, ali ova su sječanja moja, vječno!
by.
MINO