Ostavio me. Vec je proslo nekoliko dana od kada mi je potpuno slomio srce. Napokon sam se oporavila od cijele prevara price, i sad sam spremna uzvratiti istom mjerom! Hehehe.. ma ne, nisam ja takva. Jeste li znali da je moguce u jedan dan POTPUNO preboliti cijeli jedan bolni dio svoje prošlosti? Ja nisam, sve dok me Ana nije nazvala i rekla da dodem kod nje na kavu. Sjedile smo tako u njenoj sobi i pricale o našim velikim ljubavima... od provog do zadnjeg, sve smo ih prokomentirale. Što je najzalosnije, sve price su imale više-manje isti kraj. I tako sam shvatila da je upravo završilo još jedno poglavlje ove knjige koju nazivam svojim zivotom. On je samo prošlost, za njega u mom srcu više nema mjesta. Ne zelim ga više. Ne trebam ga. Previše suza sam potrošila na njega, a on to ne zasluzuje. I tako, za kraj, htjela sam Ani ispricati cijelu pricu mog sada bivšeg i mene. I vidi vidi, pola stvari ne znam u detalje, pola ne znam ni kad su se dogodile... ljudi moji, pa ako mi je stvarno tako bitan, kao što sam mislila... kako to da ne znam ni kada mu je rodendan? Bili smo zajedno godinu dana, a ja nisam sicher jel 12 ili 21.6.!! I tako, svakim danom sve se manje sjecam, sve ga manje volim... ali sve mi više nedostaje. Znate onaj osjecaj kada znate da imate nekog tko vas voli, komu se uvijek mozete obratiti?! Kada ste nekome nezamijenjivi, kada dijelite tajne, stvarate prošlost, posebni ste si... jedinstveni... I sve ruzne stvari koje vam se dešavaju, nisu ruzne! A bez njega, ne znam zašto, ali i lijepe stvari koje mi se dešavaju, više nisu onako lijepe. Nisam onako sretna kao što bih bila da u podsvjesti znam da je